O N A M A

Dječja igra nije samo ustanova; ona je živ, socijalan i dinamičan organizam koji je jedinstven sa osobnošću koja se osjeća

Kontinuiranim promišljanjem, djelovanjem i suradničkim učenjem praktičara (odgajatelja) i stručnjaka (pedagoga), kroz akcijska istraživanja, u našem vrtiću koristimo refleksivnu praksu kao temeljni alat za postizanje kvalitetnog odgojno-obrazovnog procesa.

Pozitivan osjećaj unutar ustanove povezuje se s uspjehom, dok se negativan povezuje s neuspjehom. O tom uspjehu određene ustanove može se raspravljati – što je uspjeh za određeni kolektiv i određenu ustanovu? Vrlo često se podrazumijeva kako ‘pozitivan osjećaj’ vlada u ustanovi koja je postigla neki uspjeh, odnosno kao rezultat uspjeha i uspješnog funkcioniranja ustanove. No, možda je upravo taj ‘poseban pozitivan duh’ koji se ogleda u ritualima, običajima i moralnom djelovanju svih zaposlenika, doveo do uspjeha, a ne obrnuto.

Profesionalni razvoj naših praktičara svakodnevni je fokus. Potičemo predvodništvo i zajedničko vodstvo, promičući kontinuiranu suradnju pri unaprijeđenju kvalitete procesa u ustanovi. Razumijemo i širi društveni kontekst ustanove u kojem ona uspješno funkcionira te se nastojimo kontinuirano prilagođavati, mijenjati i unaprijeđivati. Brinemo i o ‘malim stvarima’.

Komunikacija i odnosi koji grade kvalitetu

Inovativne organizacije vrlo često imaju slične kulture. One potiču na istraživanje i preuzimanje rizika te dopuštaju pogreške kao normalne dijelove učenja. U Dječjoj Igri vjerujemo da svima treba autonomija, odnosno sloboda donošenja odluka, jer je to preduvjet za ostvarivanje promjene i napretka od strane svakog pojedinca.

Vjerujemo da zajednice trebaju biti ‘brižne obitelji’ koje razvijaju prednosti svojih članova i kompenziraju njihove slabosti. Gledajući odgajatelje koji diskutiraju, planiraju strategije djelovanja, razmjenjuju mišljenja, reflektiraju, djeca u našem vrtiću dobivaju pozitivan primjer socijalnog učenja. Upravo u toj iskustvenoj razmjeni nalazimo najveću radost u poslu. Kroz dijalog slobodno i kreativno istražujemo složena pitanja te pažljivo osluškujemo jedni druge.

Kompetencije predstavljaju dinamičku kombinaciju kognitivnih i metakognitivnih vještina, znanja i razumijevanja, međuljudskih i praktičnih vještina, ali i etičkih vrijednosti. Smatramo da je za postizanje kvalitete odnosa ključno razvijati interpersonalne kompetencije poput sposobnosti kritike i samokritike, sposobnosti timskog rada, kao i instrumentalne i sistemske kompetencije poput sposobnosti planiranja, analize i sinteze.

Kontinuirano radimo na tome da naš tim osposobljavamo za samostalno pronalaženje odgovora u društvu znanja te aktivno sudjelovanje u istom. Svi naši djelatnici moraju imati kompetencije koje će im omogućiti da za isto osposobe i djecu. Zato, njegujemo raspravu kao temeljni modalitet suradničkog učenja odgajatelja i stručnih suradnika. Ona nam predstavlja važan segment i u radu s djecom koja taj modalitet uspješno usvajaju i razvijaju, promatrajući odnose odraslih u ustanovi. Emancipacija i profesionalna autonomija odgajatelja koji se oslanjaju na povezivanje, zajedništvo i suradnju doveli su do ostvarenja naše profesionalne zajednice učenja. U takvoj zajednici svi sudionici procesa pridonose dinamici koja potiče kontinuirani profesionalni razvoj.

U ovome nam pomaže promišljeno i mudro oblikovano vodstvo. U našoj ustanovi hijerarhija gotovo da se ne osjeća, a u svom zastarjelom, krutom smislu ona kod nas zaista ne postoji. Vjerujemo da znanje koje odgajatelji i stručni suradnici posjeduju, kao i profesionalne kompetencije, dobivaju na vrijednosti onda kada ih počnemo razmjenjivati.

Usmjereni smo na profesionalni rast i razvoj, ali onaj osobni nam nije manje važan. Vrijeme posvećujemo i jednom i drugom, što ponekad nije najlakše, ali svakako donosi mnoge dobrobiti. Možemo reći da je za uspješno učenje svih članova našeg vrtića zaslužno međusobno razumijevanje, razmjena, podrška, povjerenje, istinska suradnja i prihvaćanje osobnih slabosti.

Svjesni smo kako je komunikacija odraslih model za učenje komunikacije djeci i zato je važno da ju stalno osvještavamo, mijenjamo i unaprjeđujemo. Razvoj kompetencija u Dječjoj igri je postao način življenja i sila koja nas neprestano pokreće, gura prema novim ciljevima i vizijama, dok svijest svih članova o tome čini podlogu za cjeloživotno učenje.

Ana Klara Stamenković, pedagoginja

Projekti i humanitarne akcije

Funkcioniranje ustanove na ovaj način često znači odmicanje od zone ugode i funkcioniranje u stalnoj promjeni, jer napredak jest promjena. Nama u Dječjoj igri uvelike je pomoglo što se taj pomak od funkcioniranja u rutini do funkcioniranja u neizvjesnosti dogodio u zajedništvu – na tome smo istovremeno i zahvalni i ponosni.