Snaga pohvale i ohrabrenja u odgoju djece
Jesmo li svjesni koliko iskreno priznanje i pohvala pozitivno utječu na dijete te kakve posljedice se mogu pojaviti kad zanemarimo izreći pohvalu?
Svatko od nas žudi za pohvalom, često neprimjetno tražeći komplimente. Zašto to činimo? Svakome od nas je važno da se osjećamo vrijednima u očima drugih. Iskreno odobravanje i pohvala rijetki su, ali okrepljujući. U njima je sadržana ljubav, suosjećanje i začuđujuća snaga. Kao proizvod društva koji ne voli isticanje, počeli smo vjerovati da je grijeh biti siguran u sebe ili samouvjeren. Jerry D. Twentier, javni govornik i savjetnik, u svojoj knjizi "Pozitivna snaga pohvale" smatra kako je jedna od posljedica toga da propuštamo djeci pružiti utješnu podršku, bez koje se oni osjećaju ranjiva i nesigurna.
Svako dijete ima neku osobinu ili talent koji zaslužuje pohvalu i važno je da to pronađemo u djetetu. Dobro je usredotočiti se na ono što dijete može, a ne na ono što on ne može učiniti. Jasper Juul, obiteljski psihoterapeut, govori kako pohvala treba biti osobna, treba izražavati kako se roditelj doista osjeća. Dijete često samo treba da ga roditelj VIDI, da podijeli s njim radost zbog svog postignuća, da ga uistinu doživi bez uobičajenog klasičnog mrmljanja: "To je super. / Ti si dobra curica" i sl. Također ne treba pretjerivati s pohvalama za gotovo svaku sitnicu jer dijete može postati ovisno o njima i početi gubiti prirodnu, urođenu motivaciju da nešto čini, već neprestano traži pohvalu za sve što radi, što loše utječe na njegovo samopoštovanje. S druge strane, ohrabrenje pokazuje vjeru u djetetove sposobnosti i omogućuje djetetu da razvije povjerenje u samog sebe i prenese ga na veći broj svojih osobina i na različite situacije. Povećanje povjerenja samoga sebe potiču rečenice poput “Uvjeren sam da ćeš to znati riješiti!” ili “Vjerujem da ćeš uspjeti to odraditi na svoj način!“
Pohvalama i ohrabrenjem do sretnog djeteta
Pohvalite odmah i određeno. Dopustite da Vaše dijete točno shvati što je izazvalo Vaše odobravanje. Umjesto toga da neodređeno kažemo: "Ovo si sjajno napravio", možemo reći: "Lijepo od tebe što si tako uredno posložio igračke"
Dajte više "Ti si", a manje "Ja sam" primjera. Izjava “Jako si ponosna na ono što si postigla! Predlažem da odemo i proslavimo to!” predlaže slavljenje dječjih osjećaja umjesto da nudi nagradu za uspjeh. Suprotno tome, izjava “Ovo je velika stvar; tvoj je tata jako ponosan na tebe! Sad ću ti kupiti novu igračku koju si htio!” fokusira se na zadovoljenje roditeljskih potreba i zarađivanje nagrade.
Hvalite ih da nastave do kraja. Djeca znaju brzo izgubiti interes za ono što rade. Važno je motivirati ga da dovrši do kraja ono što je započelo. Npr. "Tako si do sada dobro napisao domaću zadaću da zaslužuješ malo odmora. Još se samo malo potrudi i dovršit ćeš ju".
Tražite ono dobro u njihovim pogreškama. Pomozite im da na svoje pogreške i nezgode gledaju kao na zlatnu priliku da nauče novu lekciju i isprave svoje ponašanje.
Volite ih bez obzira na sve. Nemojte tjerati svoju djecu da da moraju zaslužiti vaše odobravanje i ljubav. Dajte svojoj djeci da znanja da ih, čak i kada im zamjerate na ponašanju, ipak volite.
Stvorite prilike za pohvalu. Previše roditelja opterećuje se radeći za svoju djecu ono što bi oni mogli sami napraviti. Stvorite takve situacije doma ili u vrtiću/školi u kojima ćete dopustiti djetetu da dožive ugodne osjećaje zbog svojih sposobnosti i pritom razvijaju odgovornost.
Izbjegavajte uspoređivati postignuća i sposobnosti svog djeteta s onima njegove braće ili sestara ili druge djece.
Prečesto smo skloni nagraditi rezultat, a zaboravljamo nagraditi trud. Poruke “Djeluješ mi vrlo zaokupljen ovim slagalicama i stvarno se trudiš složiti ih do kraja!” Ili “Napravila si plan i sama osmislila kako ćeš ga provesti” izražavaju prihvaćanje djetetovih vlastitih odabira i ohrabruju ga u njegovim postupcima i nastojanjima. Vrednujte svaki napredak i tako ćete postati svjesni kako su svakodnevni manji napori doveli do velikih rezultata.
Saša Matika, psihologinja